“Ako ikada budemo spavali zajedno to će biti onako kako sam zamišljao. I kako Bog zapoveda. I niko neće spavati za vreme tog spavanja…” :D Kažu da osetiš kad nekog dragog vidiš poslednji put. Ja to tad nisam osetio, čak ni kao slutnju, ni kao n

"Ako ikada budemo spavali zajedno to će biti onako kako sam zamišljao. I kako Bog zapoveda. I niko neće spavati za vreme tog spavanja…" 😀
 

Pominjala ga je dosta retko, ovlaš takoreći, shvatio sam da neka tajna stanuje na krajnjoj periferiji njenog srca, ali ja se na toj liniji nikad ne vozim do poslednje stanice, davno sam naučio da je bolje tako..

Toliko toga te inspirira i fascinira na njoj, da ju smatras posebnom, toliko ljubavi, toliko topline, kao pogled u beskrajnu dolinu pred zalazak sunca, koja zavrsava negdje tamo, tamo daleko..

Dakle? Koji broj jastuka nosiš? Imam jedan koji mi je mali, mislim da će biti taman za tebe …

…Znaci, sve one zvezde ipak su bile u redu…
Tišina. Bilo je napeto kao u pokvarenoj podmornici. Ne znam da li se zacudila što sam je oslovio pravim imenom, tek prošlo je nekoliko vekova dok nije postavila pitanje koje sam cekao.
– Koje zvezde?
Sad je vec bilo lakše. Na to sam pitanje imao spreman odgovor.
– Neke zvezde …koje su pale. Jednom sam poželeo da me ti nazoveš kad budem sam… I kad budem daleko… I eto, prva želja mi se ispunila… Nadam se da na drugu necu morati toliko da cekam…


Nisam je nikad "prevario", nasmejao sam je za tri života, poklonio sam joj lancic sa malom zlatnom gitarom, potukao sam se sa nekim papanom iz Ptuja koji joj se nabacivao dok sam svirao…
Ali nisam je voleo, nek mi Bog oprosti…
A ipak, govorila je da sam njeno sve… ”jedino suncano leto u mom zivljenju”
Srce se svuda kaže srce i tu Boga nema!!!

Mogao bih je jednostavno opisati kao tihu i razložnu osobu punu razumevanja, ali, ruku na srce, to bi bio sasvim pogrešan opis. Umela bi da se rasplače poletevši visoko na čarobnom ćilimu smeha, i da lednom tišinom iznenada zamrzne žuborni izvor brbljanja. Neka njena ponoć otkucavala bi kad bih ja pomišljao da bal tek započinje..


Lepo sam im rekao… Okanite se njih jer sve ću da vas polomim!


Slutim da je snivao nju,cije ime sam gospod zna.I da se u jecmu tog sna zbilo to sto ga je i ubilo…


Postoji trenutak u životu kada čovjek shvati ko ja važan,ko više nije važan,ko nikad nije bio važan,i ko će uvijek biti važan..♥


ZA MNOM IĆI I SANJARITI……
                                              a ne kvariti…….

 
 

Neki kazu da sam led, neki kazu da sam vatra,meni stvarno nije vazno, sta ko misli ili smatra,kada ona o tome nema pojma…..

]edino sam na poklopcu gornjeg levog džepa otkrio jedan razglavljeni trag igle, koji me je
naveo na zgražavajuću pretpostavku da je na dotični kostim svaki bedž bio kačen kroz istu istacku
rupicu?
"Peace",Tito, Lenon, Snoopv, Sveti Sava? Da li je moguće?
Kažu da osetiš kad nekog dragog vidiš poslednji put. Ja to tad nisam osetio, čak ni kao slutnju, ni kao najprikriveniji nagoveštaj, ali sledećeg proleća je novi rat zašenlučio i našim poljima, ispreturajući opet i granice i ljude, u svom tom džumbusu i neki stihovi iz one pesme prebegli su u stvarnost, i otad više nisam video Vasu Ladačkog, što ni slučajno ne znači da više nikad ni neću…



Nek bulevari sveta pamte muziku tvojih koraka

31.10.2011.

Rođeni u istoj, umreće po raznim zemljama.

Većina mojih je napolju. Rođeni u istoj, umreće po raznim zemljama.
Ja sad odlazim njima, nekad su oni dolazili meni. Pevaju u Njujorku, Čikagu, ili Vankuveru "Jesen stiže, dunjo moja", gutamo zajedno knedle, prepoznajemo se čim dignem pogled i ruku u pozdrav, to je taj pokret, taj govor tela koji se nikad nece smiriti u tuđini, na "Laloški vals" im sijaju oči dok se ne zamagle, žmirkaju kao da im svetla smetaju na "Lepu protinu kći", na "Regrutesku" devojke prođu rukom po obrazu a momci se hrabro drže…Bilo je zgodno kad su mi jednom rekli da nastupam u sali pored koje je bila kuća Al Kaponea. E, ljudi moji, kazem ja, tamo odakle ja dolazim, Al Kapone može samo tacne da nosi…
E, momci, ne zakopcavam se ja na ledjima, nemojte mene plasiti nekim granicama. Ja sam SVETSKI tip, uopste necu da razgovaram na nivou republika, pokrajina i mesnih zajednica. Imam vise godina iskustva na svom neradnom mestu i meni su neke stvari sasvim jasne i logicne. Secate se price o cvrcku i mravu? Ne znam vise sta je mrav rekao cvrcku na vratima te zime, ali sam siguran da ni mudri basnopisac nije mogao da pretpostavi da bi pojedini cvrcci bili u stanju da cetrdeset puta dodju mravu na vrata, a da ne ukapiraju u cemu je fazon. Budimo bar u basnama posteni, pa pokusajmo da razumemo zasto poneki mravi bas nisu ludi za cvrccima.
Ja ih pomalo razumem. I mravi imaju dusu…
Sva cula, sem delimicno vida, uzela su "time-out", što je izdaleka možda i licilo na hladnokrvnost koju sam uvek planirao za taj trenutak, ali u stvari se radilo o blažoj formi totalnog raspada sistema.
Bila je potpuno lepa…
Naravno shvatio sam to još mnogo ranije, ali ipak nikako nisam uspevao da mislim na nešto drugo…

Šta je, cirkusaneru, šta me tako gledaš? Kao da nikad nisi video devojku za kojom ćeš patiti celog života?
”Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji?
pa bolje da odmah probamo sve!!”
…i da znas , sve sam rebuse resio , ali ipak se ponekad jos zaletim na vetrenjace….
Ćale mi je, uglavnom, ispricao da na svetu postoje samo istina i laž. Stvarnost i snovi, još bolje. Istina je stvarnost i tu nema šta da se priča, a laž su snovi.
Tu mi, verovatno, ništa nije bilo jasno, jer se sećam da mi je objašnjavao da su snovi samo male laži, a ne nešto drugo.
Male, leteće, najlepše laži. Snovi su anđeli laži…
Oni koji odaberu samo istinu ili samo snove, znaju da od toga sreće nema.
onajevolelabluz
"Neiskvarena iskustvom, poseban slučaj samoće. Ponekad izmislim sadašnjost da imam gdje da prenoćim."

Komentariši