"Ko sam, gdje, u kojem rafu, u kojem džematu? Kakav sam, dobar ili rđav, površan ili mučan, šta su mi ljudi i život, čemu težim, šta očekujem od sebe i od drugih? Meni izgleda da sam sasvim običan, zašto sam onda drukčiji?
Da li se sam izdvajam, ili me izdvajaju?
Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima."
(Tvrđava)
"…Sa njom sam proveo najlepše dane života. Sa njom sam upoznao novog sebe. Učila me nekim novim navikama. Volio sam ih. Zasmejavala me svojim glupostima, blesavim rečima i pokretima. Zajedno smo koračali ulicama posutim zrelim lišćem, i smejali se. Smejali se tako ludo, histerično, budalasto, kao da niko više ne postoji. A nije ni postojao. Baš u tim trenucima sa njom, zaista niko nije postojao.
Ona, ja, mi. Sa njenim otiscima na sebi, svaku noć odlazio sam u krevet, i laganim pokretima prstiju prelazio preko svakog njenog dodira i smešio se sam svojoj ludosti. I nestrpljivo čekao jutro, da opet mislim o njoj. Ma svaki trenutak je mali, i nedovoljan sa njom u mislima. Tako sam sebično i jako volio svaki njen pogled, svaki treptaj očima, svaki prstić volio sam pojedinačno. Nosić, usne, dodire. Navike, izgovor, nju cijelu…." Dj.Balasevic
(Ostrvo)
(Ostrvo)
"…A mi smo se krili mrakom, ne želeći da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali. Voleću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?Volećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba." Tvrđava
Lepo je imati tajnu,bolovati od tajne,probuditi se u prazno jutro i setiti se svoje tajne.Tajna je jedno parce sopstvenog zivota,uzivanje u bezazlenoj sebicnosti.Tajna je kao neko unutarnje sunce koje greje samo nas.Ponekad se odblesak tog sunca probije kroz oci i lice i svi vide da imate tajnu i hteli bi da vam je sto pre oduzmu.D.Radovic
- For a moment she rediscovered the purpose of her life. She was here on earth to grasp the meaning of its wild enchantment, and to call each thing by its right name. By its right name.
- Strong. You can do anything. You can go anywhere. Money, power is an illusion. It's up here. You can be here. Me and you.
Two years he walks the earth. No phone, no pool, no pets, no cigarettes. Ultimate freedom. An extremist. An aesthetic voyager whose home is the road. So now, after two rambling years comes the final and greatest adventure. The climactic battle to kill the false being within and victoriously conclude the spiritual revolution. No longer to be poisoned by civilization, he flees, and walks alone upon the land to become lost in the wild. Alexander Supertramp. May 1992.
“It wasn’t my day. My week. My month. My year. My life. God damn it.”
“Ovih dana mi doduše svi govore da im delujem nekako umorno… ali ti znaš da je to kod mene pobrkano..kao instalacija u ruskom soliteru..i da retko pokazujem ono što stvarno osećam…
Vrag da me nosi…
Eto…”
..i sve u svemu nemam lepe reči.
Ljudi me zovu po imenu,ja im odgovaram u dobrom raspoloženju.Proklete laži za
naivne.I nije me briga i nije me strah,ne mogu pomoći nikome od nas.I
nije me briga za gadarije, prepucavanje i lovu bez koje se ne može.I
nije me briga, ne bojim se, nee mogu pomoći, ne mogu pomoći.Ne mogu pomoći nikome od nas.
Azra .♥
"Veliki umjetnik nikada ne vidi stvari onakvima kakve jesu. Kada bi ih vidio takvima, više ne bi bio umjetnik."-Oscar Wilde
Bolovah ti ja, moja draga, od ljubavi teške
"P
Beskrajni Bože….
Ali malo kasnije prošla me volja da prezirem neuke ljude, meso, krv i običnost života. Ukazao sam povjerenje čulima, dodiru koji ostaje nevin u čovjeku. Nisu čula posljednji sudija, ali i mozak je čulan, a rječnik i izraz vezani su uz čulne predstave i slike. Neka je čast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pružaju!
"Istina, njihovo zaljubljivanje nije trajalo dugo, ali u toj igri nema pravila. Neko emocije troši polagacko, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noci odvoli za citav život…
Ima tih kiša koje se kratko kuvaju a dugo hlade, ali oni koji su ih probali nikako da se dogovore da li je taj ukus slatka gorcina ili gorka slast, pa zato ni od njih dvoje nikad nisam tražio da mi pricaju o tome…
Znam samo da su verovali da im je veza sudbinska, a i bila je, što je najgore. Njihova zvezda se od pocetka palila kao kandilo na jakoj promaji….." ♥
(: "Da, Otac, uvek "otac", ni slučajno "tata", ili tako nešto…
Pominjala ga je doista retko, ovlaš takoreći, shvatio sam da neka tajna stanuje na krajnjoj periferiji njenog srca, ali ja se na toj liniji nikad ne vozim do poslednje stanice, davno sam naučio da je bolje tako…"
i taj prazni dio u srcu, gdje je nekada bio on
"Ako mi dozvoliš da odem, možda se nikada više neću vratiti. Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvijek zapnem između tvoje slabosti i svoga inata."
"Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegla…a nisi i ne možeš.."
"I najvažnije, imajte hrabrosti da slijedite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno."
"
a bio on. wolf. : )
"Sad tek shvatam koliko si mi značio. Znaš li ?? Riječima neizrecivo,mjerama neizmjerivo,raznim i svim formama,načinima i oblicima neprikazano,suzama neisplakano,mislima nedokučivo i snovima neodsanjano. Ja nemam dva srca,niti ovo jedno što imam ne mogu mijenjati , a čeznem za tobom… "
"Možeš otići ako želiš. Ipak ću te se sjećati. Sjećam se svih koji odlaze."
"Upoznali su se gotovo do savršenstva,voljeli su se upravo onako kako im je odgovaralo. Ono što je dobila od njega ponijela je sa sobom. Upravo onako kao što je on ponio najbolji dio nje. I bez pitanja znala je da će je uvijek voljeti,baš kao što ce i ona uvijek voljeti njega. "
"Putuje jesen.
Putuje luda i krivudava.
Putuje niz predgrađa. " "Volim što nemam. Ti si daleko.
Moja se muka bori sa sporim sutonima.
Ali noć stiže i počinje mi pjevati..
"Ovde je počelo da biva hladno. Ne znam kako je tamo kod vas, ili onamo, na
To ćemo jednom zaliti…U nekom tuđem snu…U kom ćemo se sresti…
"Osjetio sam mučninu. Otrčao sam u WC, kleknuo ispred školjke i gurnuo dva prsta u grlo… Uzalud. Ne možete to povratiti. Ljudski organizam napravljen je tako da povraća samo sitnice. Hranu, cugu i takve stvari. Pokvarene starce, pokvareno djetinjstvo, i uopće pokvarenu prošlost ne možete povratiti."
"Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe.."
"Ponekad je najteže uraditi nešto lako i najkomplikovanije shvatiti nešto jednostavno…."
"Ljudi su kao školjke… moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser."
"Ali..postoje u nama neke neprevodive dubine..postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam…"
"…posvud promašena vrsta, SAMO RETKI NAĐU RETKE…"
"Mi smo bar imali one snove koji se teko ostvare…A snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare.."
"Planetom tumaraju Zagubljeni, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara…"
"Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola.. I pazi.. Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu.. I onda si gotov.. Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.. I nikad te više neće zaobići…"
"Rekli su mi da je došla iz provincije…strpavši u kofer snove..i ambicije…"
"Ja nemam nigdi nikoga, al’ moja priča prosta je…štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje…"
"Ona je drukčija, s njom nema šmekanja i mnogo bolje nosi moj stil…To nije putnica za listu čekanja, čim se spakuje, startuje već..."
"Sva elegantna, tanka i mistična, da'l pri hodu i dotiče pod….?"
"Rekli su mi da je došla iz provincije strpavši u kofer snove i ambicije.."
"Ja sam neko sasvim običan, manje bitan.. Samo jedna mala duša na ovome svetu, ali opet, ja sam neko ko je ceo svoj svet video u tebi…"
"Vidiš li gde sam to sad, u kom sam dobu? Čudne mi ptice, da znaš, snovima jezde… Jer još sam suviše mlad da mislim o grobu, a već sam suviše star da brojim zvezde… "
"Više puta mi se učinilo da sam dokučio Svemir, da sam ga raskrinkao… Poradovao sam se kako se sve poklopilo kao ona "žuta mrlja" na starom fotoaparatu… Ali onda bi se pomenla neka dvadeset i osma cifra desno od zareza, ta dupla slika bi mi se u milisekundi razmakla u glavi, i sve bi se ponovo zamutilo… Ostavljajući sve manje nade da ću ikad uspeti da izoštrim?"
"Dаni su kаo slike u dečijim bojаnkаmа koje ožive tek kаd se oko njih potrudiš. I jа sаm, kаo i svi, preskočio mnogo strаnicа trаgаjući zа slikаmа koje ću lаkše obojiti."
"Problem je bio u meni, flegman, hladan k'o špricer. Moje lice je bilo sve osim izlog mojih emocija."
"Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih..usamljeni galeb iznad mora osrednjih.."
Ponekad sam tako umorna od svega…od danas, od sutra…od tuge, od ljubavi… od malih zelja, od velikih snova…od sjecanja, od nadanja…a najvise od cekanja…ali ipak cekam…i cekacu…i pored toga sto je neko rekao da onaj koji ceka samo gubi vrijeme…ja mislim da onaj koji ceka, na kraju ipak doceka…jer uvek zavisi od toga koga i sta cekas…
"Ubiti nju, kao što su neki očekivali, nisam naravno mogao. Ja sam nju, znate, volio. To je bila ljubav na prvi pogled, na posljednji pogled, na pogled do groba."
– Vladimir Nabokov
“I never knew that missin somebody could hurt, I says. But it does. Deep inside. Like it's in my bones. We ain't never bin apart till now. Never. I dunno how to be without him. It's like… I ain't nuthin.”
http://x.vukajlija.com/var/uploads/reactions/201202/34/funny-gifs-pat-the-cat.gif
http://data.whicdn.com/images/40334159/tumblr_mc096nQji31rdns3wo1_250_large.gif
http://data.whicdn.com/images/39574753/tumblr_m3gu8rXnAn1r43a9uo1_500_large.gif
http://9gag.com/gag/5674724?fb_action_ids=513245388687295&fb_action_types=og.likes&fb_ref=fb.l&fb_source=aggregation&fb_aggregation_id=288381481237582
https://www.youtube.com/watch?v=jxod9jF9c-s