de

"Udvarajte se malo svojoj ženi – kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima nekog drugog, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote – kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira."

"Ko sam, gdje, u kojem rafu, u kojem džematu? Kakav sam, dobar ili rđav, površan ili mučan, šta su mi ljudi i život, čemu težim, šta očekujem od sebe i od drugih? Meni izgleda da sam sasvim običan, zašto sam onda drukčiji?

Da li se sam izdvajam, ili me izdvajaju?

Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima."

"O, bože nepravedni, šta ćeš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao treći brat u priči. A volio bih da mi malo bude dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan po podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom."

(Tvrđava)


"…Sa njom sam proveo najlepše dane života. Sa njom sam upoznao novog sebe. Učila me nekim novim navikama. Volio sam ih. Zasmejavala me svojim glupostima, blesavim rečima i pokretima. Zajedno smo koračali ulicama posutim zrelim lišćem, i smejali se. Smejali se tako ludo, histerično, budalasto, kao da niko više ne postoji. A nije ni postojao. Baš u tim trenucima sa njom, zaista niko nije postojao.

Ona, ja, mi. Sa njenim otiscima na sebi, svaku noć odlazio sam u krevet, i laganim pokretima prstiju prelazio preko svakog njenog dodira i smešio se sam svojoj ludosti. I nestrpljivo čekao jutro, da opet mislim o njoj. Ma svaki trenutak je mali, i nedovoljan sa njom u mislima. Tako sam sebično i jako volio svaki njen pogled, svaki treptaj očima, svaki prstić volio sam pojedinačno. Nosić, usne, dodire. Navike, izgovor, nju cijelu…." Dj.Balasevic

"Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom. Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali."

(Ostrvo)

"Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme."

(Ostrvo)

"…A mi smo se krili mrakom, ne želeći da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali. Voleću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?Volećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba." Tvrđava

Lepo je imati tajnu,bolovati od tajne,probuditi se u prazno jutro i setiti se svoje tajne.Tajna je jedno parce sopstvenog zivota,uzivanje u bezazlenoj sebicnosti.Tajna je kao neko unutarnje sunce koje greje samo nas.Ponekad se odblesak tog sunca probije kroz oci i lice i svi vide da imate tajnu i hteli bi da vam je sto pre oduzmu.D.Radovic

  • For a moment she rediscovered the purpose of her life. She was here on earth to grasp the meaning of its wild enchantment, and to call each thing by its right name. By its right name.
  •  
  • Strong. You can do anything. You can go anywhere. Money, power is an illusion. It's up here. You can be here. Me and you.

Two years he walks the earth. No phone, no pool, no pets, no cigarettes. Ultimate freedom. An extremist. An aesthetic voyager whose home is the road. So now, after two rambling years comes the final and greatest adventure. The climactic battle to kill the false being within and victoriously conclude the spiritual revolution. No longer to be poisoned by civilization, he flees, and walks alone upon the land to become lost in the wild. Alexander Supertramp. May 1992.

 

“It wasn’t my day. My week. My month. My year. My life. God damn it.”

Ovih dana mi doduše svi govore da im delujem nekako umorno… ali ti znaš da je to kod mene pobrkano..kao instalacija u ruskom soliteru..i da retko pokazujem ono što stvarno osećam…
Vrag da me nosi…
Eto…

..i sve u svemu nemam lepe reči.

Ljudi me zovu po imenu,ja im odgovaram u dobrom raspoloženju.Proklete laži za
naivne.I nije me briga i nije me strah,ne mogu pomoći nikome od nas.I
nije me briga za gadarije, prepucavanje i lovu bez koje se ne može.I
nije me briga, ne bojim se, nee mogu pomoći, ne mogu pomoći.Ne mogu pomoći nikome od nas.
Azra .♥
"Veliki umjetnik nikada ne vidi stvari onakvima kakve jesu. Kada bi ih vidio takvima, više ne bi bio umjetnik."-Oscar Wilde

Bolovah ti ja, moja draga, od ljubavi teške

Mislim da neću.. Ni tražiti.. Kako sam tebe voleo.. Ne voli se jednom u životu.. Tako se voli jednom u hiljadu života.. Bio bih malo sebičan da očekujem da mi se to desi još jednom u preostalih desetak, petnaest godina ovog…

"Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

 

Beskrajni Bože….

Ali malo kasnije prošla me volja da prezirem neuke ljude, meso, krv i običnost života. Ukazao sam povjerenje čulima, dodiru koji ostaje nevin u čovjeku. Nisu čula posljednji sudija, ali i mozak je čulan, a rječnik i izraz vezani su uz čulne predstave i slike. Neka je čast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pružaju!

"Istina, njihovo zaljubljivanje nije trajalo dugo, ali u toj igri nema pravila. Neko emocije troši polagacko, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noci odvoli za citav život…
Ima tih kiša koje se kratko kuvaju a dugo hlade, ali oni koji su ih probali nikako da se dogovore da li je taj ukus slatka gorcina ili gorka slast, pa zato ni od njih dvoje nikad nisam tražio da mi pricaju o tome…
Znam samo da su verovali da im je veza sudbinska, a i bila je, što je najgore. Njihova zvezda se od pocetka palila kao kandilo na jakoj promaji….." 

(: "Da, Otac, uvek "otac", ni slučajno "tata", ili tako nešto…
Pominjala ga je doista retko, ovlaš takoreći, shvatio sam da neka tajna stanuje na krajnjoj periferiji njenog srca, ali ja se na toj liniji nikad ne vozim do poslednje stanice, davno sam naučio da je bolje tako…"

i taj prazni dio u srcu, gdje je nekada bio on

"Ako mi dozvoliš da odem, možda se nikada više neću vratiti. Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvijek zapnem između tvoje slabosti i svoga inata."
"
Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegla…a nisi i ne možeš.."


"I najvažnije, imajte hrabrosti da slijedite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno."


"Ali opet.. Ponekad, kad najmanje očekujem, nešto me podsjeti na njega. Na nas. Na našu prokockanu ljubav. Bilo da je to ljubavni test u časopisu ili bašta restorana prepuna zaljubljenih parova. Ponekad ne mogu da se ne zapitam kako bi moj život izgledao da nije ispalo ovako. Kako bi bilo da smo i dalje zajedno? Da li bismo bili srećni do kraja života? Šta bi se desilo..?
"
"Nisam ti pričala da sam i ja preživljavala teške boli, da i sada nailaze, da i ja volim duboko i neizlječivo, a beznadno. Ne čekam ga. Preduslov za sreću je, možda, ništa ne čekati…
"

a bio on. wolf. : )

"Ali opet.. Ponekad, kad najmanje očekujem, nešto me podsjeti na njega. Na nas. Na našu prokockanu ljubav. Bilo da je to ljubavni test u časopisu ili bašta restorana prepuna zaljubljenih parova.
Ponekad ne mogu da se ne zapitam kako bi moj život izgledao da nije ispalo ovako. Kako bi bilo da smo i dalje zajedno. Da li bismo bili srećni do kraja života? Šta se desilo…?Ponekad čak pokušavam da zamislim kako bi izgledao naš ponovni susret, što je suludo. Toliko vremena je prošlo i sumnjam da bih ga i prepoznala. Mogla bih da prođem pored njega na ulici i ne znajući da je to on.
Ma koga ja to zavaravam? Naravno da bih ga prepoznala. Odmah. I to u najvećoj gužvi.
Reći ću vam još nešto: duboko u sebi znam da bih osjetila isto uzbuđenje kao nekada."


"Poslao sam joj kišu. Nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli. Ona stvarno voli kišu. A ja volim kad je sretna…"

"Fališ mi ti. Onda kad zamiriše vazduh na more, kad mi vjetar donese muziku talasa pred noge. Fališ mi ti. Onda kad se useli tišina u moju glavu. Kad muzika obuče svoju čežljivu notu. Zašute svi glasovi koji me proganjaju, uspori dan, razblaži se vazduh i poteče sjećanje od kojeg se branim cijelog dana. I uvijek me stigne pred kraj, kad već pomislim da sam ga pobjedila ovaj put."


"Sad tek shvatam koliko si mi značio. Znaš li ?? Riječima neizrecivo,mjerama neizmjerivo,raznim i svim formama,načinima i oblicima neprikazano,suzama neisplakano,mislima nedokučivo i snovima neodsanjano. Ja nemam dva srca,niti ovo jedno što imam ne mogu mijenjati , a čeznem za tobom… "

"Možeš otići ako želiš. Ipak ću te se sjećati. Sjećam se svih koji odlaze.
"


"Prebolećeš to…To je samo kliše koji stvara probleme. Ne možeš da preboliš jer je “to” osoba koju si voleo. Bol prestaje, dolaze novi ljudi, ali praznina nikada ne biva popunjena. Kako bi I mogla da bude? Osobnost onoga za čim žalimo ne ublažava se njegovom smrću. Rupa u mom srcu ima tvoj oblik i niko drugi ne može da je popuni. Zašto bi se to od nekoga i očekivalo?"




"Ako sudbina želi da se sretnete naći će te se i ako ste udaljeni hiljadama milja, a ako ne želi da se upoznate, ostaćete stranci i ako gledate jedno u drugo..
"
"Premrla je od straha kad ga je vidjela da joj prilazi, strepeći da ne sazna koliko ga voli, koliko ga je čekala, koliko je sanjala da ga uhvati za ruku…"  
♥!


"Neka dašak mog života nađe utočište u tvom srcu… Uništen od tvoje ljubavi neka se moj život ne raspadne.Taj ukus u tvom dahu sam ja… Kako možeš prestati disati?"


"Upoznali su se gotovo do savršenstva,voljeli su se upravo onako kako im je odgovaralo. Ono što je dobila od njega ponijela je sa sobom. Upravo onako kao što je on ponio najbolji dio nje. I bez pitanja znala je da će je uvijek voljeti,baš kao što ce i ona uvijek voljeti njega.
Ples bijaše gotov ali se nikada neće završiti.
"


"Putuje jesen.
Putuje luda i krivudava.
Putuje niz predgrađa.
Šta li se to sa srcem odjednom tako strašno događa?
"
"Volim što nemam. Ti si daleko.
Moja se muka bori sa sporim sutonima.
Ali noć stiže i počinje mi pjevati.."

"Ovde je počelo da biva hladno. Ne znam kako je tamo kod vas, ili onamo, na severu. Postoje neki koji mi kažu da je svuda hladno. To su baš takvi neki kojima nikad nisam verovao.…misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima, ti i ja jednostavno morali voljeti.."

"Već je dugo bila svjesna da se dio nje nikad neće odreći tog čovjeka. Bio je to osjećaj s kojim je morala živjeti, koji je morala prihvatiti, kao što čovjek prihvaća bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati.
"

"Tako je to : prolazi i ono sto je tužno, i bolovi i očajanja prolaze, baš kao i radosti, promiru, ublede, izgube dubinu i vrednost. I najzad dođe vreme kad se čovek više ne može setiti šta je to bilo što ga je nekad toliko bolelo. I bolovi precvetaju i venu… Ništa nije postojano, pa ni patnja."
Herman Hese

To ćemo jednom zaliti…U nekom tuđem snu…U kom ćemo se sresti…

"Osjetio sam mučninu. Otrčao sam u WC, kleknuo ispred školjke i gurnuo dva prsta u grlo… Uzalud. Ne možete to povratiti. Ljudski organizam napravljen je tako da povraća samo sitnice. Hranu, cugu i takve stvari. Pokvarene starce, pokvareno djetinjstvo, i uopće pokvarenu prošlost ne možete povratiti."



"Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe.."

"Ponekad je najteže uraditi nešto lako i najkomplikovanije shvatiti nešto jednostavno…."

"Ljudi su kao školjke… moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser."

"Ali..postoje u nama neke neprevodive dubine..postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam…"

"…posvud promašena vrsta, SAMO RETKI NAĐU RETKE…"

"Mi smo bar imali one snove koji se teko ostvare…A snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare.."

"Planetom tumaraju Zagubljeni, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara…"

"Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola.. I pazi.. Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu.. I onda si gotov.. Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.. I nikad te više neće zaobići…"

"Rekli su mi da je došla iz provincije…strpavši u kofer snove..i ambicije…"



"
Ja nemam nigdi nikoga, al’ moja priča prosta je…štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje…"

"Ona je drukčija, s njom nema šmekanja i mnogo bolje nosi moj stil…To nije putnica za listu čekanja, čim se spakuje, startuje već..."



"Sva elegantna, tanka i mistična, da'l pri hodu i dotiče pod….?"

"Rekli su mi da je došla iz provincije strpavši u kofer snove i ambicije.."

"Ja sam neko sasvim običan, manje bitan.. Samo jedna mala duša na ovome svetu, ali opet, ja sam neko ko je ceo svoj svet video u tebi…"

"Vidiš li gde sam to sad, u kom sam dobu? Čudne mi ptice, da znaš, snovima jezde… Jer još sam suviše mlad da mislim o grobu, a već sam suviše star da brojim zvezde… "

"Više puta mi se učinilo da sam dokučio Svemir, da sam ga raskrinkao… Poradovao sam se kako se sve poklopilo kao ona "žuta mrlja" na starom fotoaparatu… Ali onda bi se pomenla neka dvadeset i osma cifra desno od zareza, ta dupla slika bi mi se u milisekundi razmakla u glavi, i sve bi se ponovo zamutilo… Ostavljajući sve manje nade da ću ikad uspeti da izoštrim?"

"Dаni su kаo slike u dečijim bojаnkаmа koje ožive tek kаd se oko njih potrudiš. I jа sаm, kаo i svi, preskočio mnogo strаnicа trаgаjući zа slikаmа koje ću lаkše obojiti."

"Problem je bio u meni, flegman, hladan k'o špricer. Moje lice je bilo sve osim izlog mojih emocija."


"Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih..usamljeni galeb iznad mora osrednjih.."

"I za 10 godina cemo se slucajno sresti, stidno cemo se nasmjesiti jedno drugom. Sjetit cemo se gluposti iz naseg djetinjstva. Reci ces mi da si udata, da radis puno, i da si sretna. Ja cu ti reci da sam ozenjen, da imam dvoje djece, da sam sretan i da je sve onako kako sam zamislio..
Tek kad krenem, samo cu ti sapnuti na uho, da sam kcerki dao ime po tebi…"


Ponekad sam tako umorna od svega…od danas, od sutra…od tuge, od ljubavi… od malih zelja, od velikih snova…od sjecanja, od nadanja…a najvise od cekanja…ali ipak cekam…i cekacu…i pored toga sto je neko rekao da onaj koji ceka samo gubi vrijeme…ja mislim da onaj koji ceka, na kraju ipak doceka…jer uvek zavisi od toga koga i sta cekas…

"Ubiti nju, kao što su neki očekivali, nisam naravno mogao. Ja sam nju, znate, volio. To je bila ljubav na prvi pogled, na posljednji pogled, na pogled do groba."
– Vladimir Nabokov

"Pusti me, nisu mi ovo baš najbolji dani. Sve i svi me nerviraju.
Nisi ni ti na dobroj listi.
Zaboravi sve, ionako ne znaš šta hoćeš.
Uzeću nekog od ovih što me vole.
Da, i dalje, voleću tebe, ali na daljinu. Izgleda da samo tako funkcionišemo."


“I never knew that missin somebody could hurt, I says. But it does. Deep inside. Like it's in my bones. We ain't never bin apart till now. Never. I dunno how to be without him. It's like… I ain't nuthin.”

"I nema ga sutra, ni prekosutra ne, i vele da bolestan leži.. I nema ga mjesec, i nema ga dva, i zima je već, i sniježi…"

http://x.vukajlija.com/var/uploads/reactions/201202/34/funny-gifs-pat-the-cat.gif

http://data.whicdn.com/images/40334159/tumblr_mc096nQji31rdns3wo1_250_large.gif

http://data.whicdn.com/images/39574753/tumblr_m3gu8rXnAn1r43a9uo1_500_large.gif

http://9gag.com/gag/5674724?fb_action_ids=513245388687295&fb_action_types=og.likes&fb_ref=fb.l&fb_source=aggregation&fb_aggregation_id=288381481237582

https://www.youtube.com/watch?v=jxod9jF9c-s

onajevolelabluz
"Neiskvarena iskustvom, poseban slučaj samoće. Ponekad izmislim sadašnjost da imam gdje da prenoćim."

Komentariši