old

Ponekad, jedan po jedan komad vašeg svijeta se raspada… A onda u jednom trenutku vam se naprosto sruši cijeli svijet.
Problem za problemom, pa otkud se više stvarate????
Bože.
I onda dođete u tačku da molite Boga da podari vama dragim ljudima sve najbolje a za sebe… Pa samo želim nestati.
Toliko je lošeg i toliko više nemam snage da se pretvaram kako je sve okej.
Plus, pogledate neke ljude, na koje ste ono potrošili mnogo vremena i onda shvatite da se ti ljudi nikad nisu promijenili sa vama. Bili su isti ali ste vi bili slijepi na to. A onda poslije vas postanu još gori.
I ne mogu a da ne kažem Fuj.

Ne, ne dotiče me, Allaha mi Onog Gore. Samo mi se gadi.
Ja ipak imam obraza i kulture i znam da ću prema nekim ljudima uvijek težiti da budem dobra, da ih ne povrijedim, bez obzira koliko su loše zaslužili.
Samo ne mogu ignorisati osjećaj koji mi dolazi kad to sve shvatim po milioniti put.
Osjećam se jadno, iskorišćeno, glupo, naivno……. Osjećam se kao da ne vrijedim ništa nikom. Da sam jedno jebeno ništa. Nisam vrijedna ničega.
Al hajd, ima Boga za sviju.
Ja se nadam da mi budućnost sprema nešto lijepo, dobro…

Čudno je da su za mene sada tu ljudi za koje sam imala mišljenje kakvo sad imam o nekom od onih Fuj ljudi. I ispostavilo se da su ovi ljudi sve, samo ne fuj.

Zapalakala sam neki dan bukvalno, kada me jedan divan insan pitao da li  ja namjerno radim sve suprotno od onog što mi je doktor rekao ovo, jer ne podnosim realnost ovu.
Nikada, znači, nikada niko to nije shvatio il pomislio. A ta osoba jeste. I to me dirnulo.
Dirnulo me kako je nekom stalo da se osjećam dobro, kako neko fkt i trudi se da shvati šta se samnom dešava iza lažnog osmijeha.
I plakala sam što me sramota priznati da je upravu.
Stavrno više nemam snage i stvarno želim samo nestati…

Posebno sada kad se i ona razbolila. Ona me stvarno voli, kao niko drugi iz šire ove familije.
Jedina osoba koja je uz mene od malena i koja je moj idol. Duša moja.
Žao mi je….

Ali teško je, stvarno je teško, uz sve što me zadesilo u zadnje vrijeme.
Najgore je što nemam sa kim pričati… Moja crvenkapa daleko, blondina isto daleko, sa "i" ne mogu pričati jer uvijek ima neko sa nama. Tako da ni ona ne zna. Nit S, nit iko drugi.
Pojede se….


Noćas sam jednu uspomenu, jednu osobu, sahranila 3 metra ispod zemlje.
Oficijalno je ta osoba mrtva za mene.
Nadam se da je ta osoba sretna sada, ako je ovo ono što je htio.
🙂

Stvarno ne znam kad se je neko tako prema meni ponašao zadnji put.
Svi me samo ubijaju, lagano. Niko mi ne pomaže, ali eto postoji par osoba koji su izuzetci uvijek.
Znači mi što znam da iskreno pokušavaš to…

All five horizons revolved around her soul as the earth to the sun…

Ne znam, postoji li na svijetu osoba koja je sjebana totalno više od mene?
Postoji, naravno da postoji.
Ali kad ste takva osoba, sami ste sebi najgori.

Ne znam, par dana me prati ovaj osjećaj, koliko god se trudim da ga ignorišem, da ode.
Mislim jebote, možda i nije strašno ali meni jes. Ja sam takva osoba.
I ako protiv nekoga ne mogu, ne mogu protiv sebe.
Možda sam ja jednostavno kao duša došla na ovaj svijet sa ciljem da ne budem sretna sa ljudima, nego da budem sama. Bez ikoga.
Ne znam. Ne znam.
Moja je priroda takva… Čudna. Možda eto malo više sjebana. Ne znam. Ali to je moja priroda.
To sam JA i ako me neko ne može prihvatiti ovakvu, ne treba mi.
Lako steknem "prijatelje". U stanju sam prići sasvim nepoznatoj osobi i započeti razgovor kao da se 100 godina znamo. Takva sam.
I često mi ljudi kažu da sam pozitivna, optimistična, vesela osoba i da im prija moje društvo.
Haha, to je lijepo za čuti. Ali i tužno.
Svi ti ljudi sebe smatraju mojim prijateljima, ali ih ja tako ne vidim.
Ja imam svega par ljudi koje nazivam prijateljima.
Možda sam zla. Ustvari, jesam zla.
Ali ja te ljude gledam kao poznanike, kao živa bića koja su tu da ih malo oraspložim i da oni mene zabave, ponekad da mi skrenu misli sa nečeg i to je to.

Teško se otvorim ljudima. Malo koga pustim da mi priđe toliko blizu da me upozna, da zna nešto o meni. To je gotovo nemoguća misija. Jer me svega par ljudi za cijeli život tako zna.Pa me ipak ni tih par ljudi ne zna 100% i nikad neće. To nikad nikome neću dopustiti.
Teško zavolim. Ali kad zavolim, to je za zauvijek. A ako prestanem da volim i to je za zauvijek.
Teško počnem vjerovati nekom. Ali ako počnem, bit ću u stanju reći toj osobi najmračnije tajne mog uma i srca. A ako ta izgubi moje povjerenje, nikad ga neće povratiti.. Pa, ne potpuno.
Teško oprostim. A i kad oprostim, više neće biti isto. Jer mi se uvijek mota to loše po glavi o toj osobi.
Teško zamrzim nekoga/ nešto. Ali ako se slučajno i to desi, to će uvijek ostati tako.
Teško priznajem poraz, volim se boriti do kraja svim silama. Ali ako ipak izgubim, priznat ću taj poraz..
Teško pustim da mi neko nešto nameće kroz život, da me vodi, da mi govori kako ću i šta. A ako ipak i to dopustim, to će biti jedino jer bih i sama to nešto htjela uraditi.
I tako u nedogled…
Teška sam osoba, uvrnuta.
Ne volim mjesta sa mnogo ljudi. Ne volim sve te "ufurane" ljude okolo. Ne volim te djevojke i muškarce od 16+ koji se ponašaju kao da imaju 22+, ne volim biti kao svaka druga djevojka ; izlaziti vani sa 3 kg pudera i 5kg ostale šminke, izlaziti polugola na štiklama u kojima jedva hodam, praviti se da sam pokupila svu pamet svijeta i pokušavati zadiviti svakog muškarca koji naiđe. Ne, do sad nisam nikad bila takva a ne planiram ni biti.
Ne volim dakle izlaziti svakog petka i subote u diskoteke i tako ta sranja sa mnogo ljudi, alkohola, dima i GLUPOSTI, ne volim hodati okolo polugola, imam poštovanja prema sebi prije svega, nisam kurva nikakva, ne volim štikle nositi osim kad baš moram, ne volim po 10 kg šminke na sebi, puder ne podnosim, ne pokušavam zadiviti nikoga, pa ipak mi ljudi sami priđu i kažu da se dive tome što sam drugačija, da se dive tome što imam mozak. A meni to znači mnogo više. Ljudi me cijene ovakvu kakva jesam dakle, dive se meni kao baš meni, a ni ne trudim se da ih zadivim. I čak ne moram ni glumiti da sam nekod rugi kao ostali.
No ipak, Bog nek mi oprosti, ne znače mi ljudi ti uopće. Ne znače mi ništa njihovi životi.
Meni je bitan samo moj život i eto par ljudi koji su vrijedni svega u mom životu.
Volim prirodu, životinje, knjige, stare kućice, mir, kafu, cigarete, razmišljanja do kasno u noć, posmatrati nebo, volim metafiziku, volim sve te creepy stvari koje "normalni" ljudi ne vole… Volim da na sve što postoji gledam kao živo nešto, da cijenim sve što postoji. Volim muziku, volim druide, indijance, čarobnjake, vještice… Volim jesti i ne zanima me čak hoću li biti debela nekad zbog toga, jer ja volim sebe kako god, ne zanima me kako će drugi da me dožive. Volim pomagati ljudima koji imaju neke probleme. Volim pomagati prirodi, životinjama, svemu i svima.
Jednostavno volim sve što ja doživljavam kao dobro, lijepo, puno pozitivne energije, ljubavi…
Ako mogu izabrati jednu riječ koju bih posvetila svim ljudima koji su mi nešto loše uradili u životu to je KARMA. A ko zna šta je karma, zna i zašto sam to rekla.
Ne trudim se dakle nikome ništa vratiti, sve se to samo vrati kad tad, kao bumerang.
I tako u nedogled o meni…
Naravno, ovdje je biti drugačiji muka, pakao, smrt. Ali navikla sam na ove ograničene, malene i glupe ljude. Nekad se pitam da li ovdje barem 1 od 10 osoba eto ima mozak i upute za korištenje? Hmmm.
No whatever, one day I'll leave this place and never ever come back. I swear.


I dosta pisanja o meni i filozofiranja. Odoh malo prošetati van.
Do sljedećeg pisanja..
Ciao.

I naravno, moj najdraži Pearl Jam i jedna od najdražih pjesama…

 

 

 

21.12.2013.

ja znam da ti si prošlost, al’ još nisi

Zanemarimo činjenicu, da rijetko slušam išta od domaće muzike ove, ponekad ovako šta. Ali ovih dana me baš spucalo neka čudna mješavina lošeg u zraku oko mene, pa mi ove pjesme pašu.
Ono kad se unaprijed pokušavaš prilagoditi siutaciji koja će uslijediti. A koja je, evo već nastala.
Super. Predivno. Majkem ee.
Može li bolje?
Okej draga Ja, znala sam da će ovako biti, šta sam drugo mogla očekivati? Šta?
Ah, naravno, postoji ona dobra, optimistična, pozitivna, isuviše osjećajna Ja, koja se uvijek nada najboljem. Često vjeruje u nemoguće. Krasno, krasno. Tu sebe nazivam Glupa i Naivna Ja.
Jer to i jeste.
Iskreno, nemam snage da budem tužna, da plače, patim se. Okej, patim se. Ali ne kao nekad. Samo eto izunutra se kidam, dok je spoljašnost netaknuta.
A u pičku materinu, tačno.
I neću više nikad da volim ikog, neću više da se vežem. Ne ovako. Meni nije dosta jednom naučiti lekciju, neeee, Glupa i Naivna Ja leti da i drugi put nauči lekciju. Eto ti glupačo. Eto!
E vala treći put nema. Treća će biti sreća, aBd, jednog dana.
A ovih godina koje će da uslijede (aBd, jel) ću samo da uživam bez "ljubavi",
Dosta će mi biti prijatelji i lijepi trenutci sa njima, kakvi su i do sad bili.
Ma, kome više i treba ljubav?
Prečesto donosi samo patnju, bol, suze, patetiku, depru i sve loše. A malo toga dobrog i lijepog, kako se meni čini.
Vi "sretno zaljubljeni" zanemarite ovo. I dalje slijepo vjerujte da je sve tako sjajno i bajno, do negdje. Kad vam kažem, eto.
Osoba koja je drugi put naučila veeeeliku lekciju jednu vam to kaže.
Goodbye love. Wooho.
I prestat ću da pušim. I pijem. Ne želim se više uništavati. Odlučila sam od početka nove sedmice, eventualno nove godine ove, da započnem neki, koliko toliko, zdrav život. BEZ LJUBAVI, molit ću!
Šteti zdravlju.
A sada odoh da poslušam ovu "Uvrijedi me- Lexington" kojom sam zaražena zadnjih sedmicu-dvije, pa svoj d'n'b i ode spavati. Jebo sve ovo.

Laka vam noć, dragi moji bloggeri,


I Elvise iznerviraš me ko ništa i niko na ovom svijetu ponekad, al zato te volim više nego išta i ikoga na ovom svijetu. Eto! Sunce moje najljepšeee. Mrš 😀 hahah
:*
Nego bloggeri, do sljedećeg pisanja, laku noć 😀

I nedostaje mi Sunceeee… Ne znam brete kad sam bila sa tobom zadnji put.. Kao da živiš preko svijeta a ne 6 dalje…xD :(( A onda kad odemo na različite strane, nedostajat ću i ja tebi hahha xD a ti meni još više.. Jebem ti sve… Ako ne nađeš u iduća 24 h za mene barem sat, neko će biti mrtav. 😀 Al vooooliiiiimm teeeeeeeee naaaaaaaajvišeee na svijeeetuuuuu… Jes da bih te nekad zadavila zbog tvoje ljubomore i toga, al hajd hahah.. Al stvarno ne bi trebao na moje kolege biti ljubomoran, nema smisla. Ozbiljnoooo hahah 🙂
Btw. nabijem i ja tebe ^_- (drugi poziv jutros).
I volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te volim te……..  😀
Eto vidiš li koliko mi fališ, čak sam sva osjećajna xD a možda je i do toga što sam dobila haha… :PP svejedno… Voli te i kanta…… hahahha
:**


I volim ovog svog Elvisa, koliko god da je ljubomoran, ljutko, provokator i sve, meni je najdraži, najljepši, najpametniji i sve naaaj.. I uz to sve je MOJ hahah… Kud ćeš bolje..Mačak moj:))) Pa ja ne znam kakav bi to dan bio bez tebe, tvojih napada ljubomore, naših svađica, ljubavi i svega toga hahah….  Lof ju <3

Je li vam se ikad desilo da ste jednostavno tužni, bez nekog određenog razloga i jedino što bi vas u tom trenutku smirilo jeste ta neka, vama, posebna osoba.. da je tu pored vas, da vas zagrli i kaže da će sve biti u redu, pa čak i ako neće i da vas tako samo grli i ljubi i šuti sve dok se ne smirite i ne zaspete u njegovom zagrljaju, pa se onda probudite u sred noći i prvo što vidite jeste lice osobe koju volite, onako u tom blaženom stanju sna.. I onda ga posmatrate, posmatrate, bojite se i disati da ga ne probudite slučajno i naposljetku ponovo zaspete. I isti prizor dočekate ujutro..
Prekrasno zvuči, zar ne?!
Blago se onima kod kojih je to i ostvarivo.. A mi, kojima nije, ne preostaje ništa drugo nego leći, zagrliti jastuk i ubijati se u mislima. Navikla sam ja na to, ali bilo bi lijepo za promjenu da.. Ma, bolje i da ne razmišljam, ništa dobro iz toga neće izići…

Stvarno ne volim kad se ljudi čudno ponašaju prema meni, a ja ne znam razlog. Mrzim to. Znate kako, jednom vas neko povrijedi i slomi na svaki mogući način i onda se bojite pustiti druge ljude blizu, bojite se te moguće boli, ne želite sve ponovo proživjeti… A onda naposljetku pustite nekog blizu, da vas upozna do srži, onako kao niko prije, da postane nešto bez čega ne možete- pa nešto poput kisika i onda strahovi nestaju, ali prvim čudnim činom te osobe, svaki se strah vrati.. I počinjete se ponovo zatvarati u sebe i postajete hladni, emocije nestaju… Samo jer se bojite. Bojite se prije svega izgubiti tu osobu, a zatim bojite se da ćete izgubiti sami sebe sa tim svim. Ne biste ponovo podnijeli sve to. Tako nekako je meni sad.
Valjda je do mene, ne znam, ali ja ako nekog pustim da zna bilo kakvu veću činjenicu o meni, to je čudo i ta osoba mora biti posebna, a tek ovako kad pustim da me zna potpuno, šta god poželi,onda se baš onako predam toj osobi, u smislu da znam koliko mi znači i koliko je bitna ta osoba u mom životu, da se trudim oko te osobe, da želim da ta osoba bude sretna, da se osjeća voljeno i svjesna sam kako bi bilo da izgubim tu osobu i to me spriječava da toj osobi ikad nanesem neku bol, da učinim da se osjeća loše. Pa čak i ako to uradim nenamjerno, mrzim sebe zbog toga… Samo sam svjesna svoje ljubavi prema toj osobi. I svjesna sam da je čovjek osjećajno biće, sjetim se da se ja ne bih osjećala lijepo kada bi mi neko uradio nešto loše, pa ne želim nikome, a kamo li toj osobi šta takvo uraditi. Ali, valjda nismo svi takvi…
Za neke baš vrijedi da cijene ono što imaju tek kada to nešto izgube.
Što je tužno, stvarno. Ako nekoga moraš izgubiti da bi to naučio cijeniti, to nije to onda. To si izgubio zauvijek već, nisi se trudio kad je trebalo, šta onda želiš kad izgubiš već tu osobu. Loše je ako se to desi… Loše.
Ali šta drugo može da iziđe iz toga ako se ta druga osoba ne trudi i nije svjesna koliko im vrijedite?!
Ne znam….. Loše.

Ali kako god bilo, ljudi uvijek misle na najljepše i najbolje u vezi svega. Pa, barem ljudi kao ja.
Nekad sam nesretna, ležim navečer i buljim u crnilo sobe onako, sva prazna, pa me ipak nešto izjeda izunutra, a onda mi smijeh te osobe zazvoni u glavi.. I kreće se cijelim mojim tijelom, čini se da se osjećam bolje… Samo zvuk smijeha.. A tek kad se sjetite nečijeg dodira i osjetite ga iznova i iznova; sva bol nestaje. Kad se sjetite svega zajedno, riječi, pogleda, dodira, smijeha, zagrljaja… Sretni ste i ispunjeni. Nema više onog parazita ispunjenog mrakom koji vas izjeda. Sretni ste, voljeni, ispunjeni. Najljepši osjećaj na svijetu, vjerovatno.

Ljubav je stvarno velika i jaka stvar. Diže do nebesa baš, gradi se danima, sedmicama, mjesecima, pa čak i godinama, a da se srušiti za sekundu. Odnosno, da vas* sruštii za sekundu… Polomiti vas u sitne dijelove, kao da ste od stakla; tako krhki, lomljivi, a ne od krvi i mesa, jaki, izdržljivi. Pa ipak, ljubav je najljepša stvar koja postoji od kad je svijeta.
Voljeti i biti voljen, to je najveća sreća na svijetu. Nemaju svi tu sreću. A čini se da i ovi što je imaju, ne znaju je cijeniti. Nažalost. Ali ipak, tinja u nama neka nada da će jednom sve biti savršeno, bez trunke straha i lošega. Jednom.

Toliko od mene noćas…
Laku noć dragi moji bloggeri…

Danas kad sam ustala, (da, danas, zadnjih mjesec ustajem ujutro, ali evo danas sam ustala "danas") prvo sam pojela nešto malo, stvarno zadnja 2-3 dana nemam apetita, za čudo Božije. 😀 Zatim uzela "Stepskog vuka", kaFućino (znate valjda ko govori kafućino :D) i sjela kraj prozora, po običaju i čitala.
Nakon pola sata me onako uhvatilo čudno stanje, kao prije 4 mjeseca, kad sam mislila da mi je ono zadnji dna života. Hahha.. Ok, nije smiješno, strašno i tužno je, ali i smiješno kad se sjetim. Pah, djelomično.
Dakle, tad me ono boljela pluća, nisam mogla disati dobro i u nedostatku kisika i srce mi se onako "sjebalo". Kako ovo zvuči, srce se sjebalo hahah xD, pluća na kratko prekinula sa njim i ono se ubilo odmah. xD Ok, dosta sa ovim, takoreći, black humorom, trebala bih biti ozbiljna.
I uglavnom baš je to bilo tako užasno, jer sam u sekundi sva problijedila i bila hladna kao led, fuj jbt. Baš ono kao da ću krepati. Još onako ne znam ni da sam osjetila ikakve funkcije srca i pluća, jer sam jedva disala. I onda sam jedva nekako došla sebi, zahvaljujući onom dragom čovjeku. Mislim, nisam ni znala ko je u pitanju, dok nisam dan dva kasnije pitala. Stvarno nisam bila ni pri sebi u tim trenutcima. Lebdiš jebote, nisi ni tamo ni ovamo.
I nikad nisam otišla doktoru za to. 😀 Samo sam se posavjetovala na kratko sa tatinim kolegom, doktorom i ništa više. Nikakvi pregledi, ništa.
Šta ću koji  rac? Radije ovako volim, ne znaš šta ti je i rahat si. Misliš da je sve u redu i sam sebi u umu stvoriš savršenu sliku svog zdravlja i tako i bude. A opet, odeš u bolnicu, napuni ti se um svim i svačim i jebiga, imaš negatvinu sliku o svom zdravlju, prepunu straha i tako baš i bude. Svi znamo da je um jebeno opasna "igračka".
Uglavnom, tako mi je i danas bilo. Ali sam se nekako kontrolisala, sama sebi rekla da sam glupa i da dođem sebi hahahha i jedva ja nekako. Ali sad sam dobro :D:D:D:D:D Juhuuu, I WILL SURVIIIIVE YEHEAHHH. Ok fakat bih se trebala uozbiljiti na ovu temu. xD Ali ne želim.

Jedva čekam da iziđem vani i kupim sebi WW, da ispušim kao čovjek. Prošlo je jebenih, hmm 6-7 dana. I još ovako nervozna i ljuta imam još veću potrebu za njima. I sad će neko reći, gle jes glupa, pored toga što se desilo ona će otići i pušiti. Pa šta, nikoga cigare ustvari ubile nisu. Pustite zablude. A i meni bude bolje. Mrš 😀 Moć vladanja umom.

I maloprije onako hodam ko izgubljena okolo po kući, nešto tražim a nikako ne znam šta tažim, ni sad se ne sjećam šta sam tražila xd i naiđe moj brat i počne on mene zajebavati onako i to, a meni to nešto na živce ide kad sam ljuta na njega.. Onda me jebote ne diraj, ne ohraćaj mi se, bit će još gore. Al džaba, ni nakon ovoliko godina koliko živi sa mnom, nije to mogao shvatiti. MAH! i onda on mene pita, a haj što si takva, bla bla, počne mi spike neke i kao ja sam bezobrazna ovakva, onakva haj boli me briga mislim se. I ništa, ja onako reagirala da sam ga samo ignorisala i rekla da je dosadan, kad će ti on; "jesi se ti to i sa Elvisom posvađala ?" xD hahhaha ja onako buljim u njega reko otkud ti to, "pa vidiš da se ne svađaš još više sa mnom nego što već jesi, to obično radiš kad si ljuta na još nekog koga voliš" i ja samo iziđem iz sobe Hahaha.
A inače ono što sam rekla u prošlom postu i vezi Elvisa, stoji i dalje. Nisam i ne planiram pričati danas sa njim. A ni njemu nešto ne fali to kako se čini, tako da je valjda ok ovo što radim. 😀

Dakle danas je BJ day. Sad će ovi perverzni odmah pomisliti na blowjob day HAHAH. Ali ustvari, ja sam mislila na Bon Jovi day. Danas ga dakle svi slušamo, htjeli ili ne. Dakle, to je onako stvar koju sam posebno od mame nasljedila. Ona baš njega voli. Kao i ja, eto. 😀

I ne znam šta ću Blondi za rođendan uzeti, jooooooooj. U subotu je, iduću ovu. Mislim imam jednu ideju, ali ne znam imam li vremena da je realizujem hahahha. Haj vdijet ću.

I mama je primjetila koliko mi se prosvijetlila kosa. Mislim ova ofarbama polovina. Daaa, ombre. Al sad kontam da je pametnije ofarbati cijelu kosu, a ne ovaj ombre, jer je isfuran ko ništa. xD Ali još nisam odlučila koju bi boju. Znat eonu moju ideju, bijela il narandžasta. Kaže mi mama danas, haj dobro, dosadna si, hajmo bijelu, al’ pola opet, da vidimo kako će izgledati hahah. Pa ne znam još. We'll see. 😀

Sad ode crtati (DA, pokušat ću (: ) a i početi praviti ono sa slikama po zidu. 😀

Ciaooo bloggeri :DD

  • 0: Visina? – 5'5” (165)
  • 1: Nevin/a? Zašto je ovo drugo pitanje
  • 2: Broj obuće? 38-39 xD
  • 3: Dali pušiš cigarete/koliko dugo? Da, 4 godine. Sa minimalnim prekidima. xD
  • 4: Da li piješ? Ponekad.
  • 5: Uzimaš li neke droge? Ne baš haha.
  • 6: Godina u kojoj si napravio/la neku veću grešku? Hmm.. Ova?
  • 7: Imaš li tetovažu? Ne, ali uskoro ću. 😀
  • 8: Želiš li tetovažu i gdje? Da, ne znam još uvijek.
  • 9: Imaš li pirsing? Vrše se pregovori.. :'D
  • 10: Da li želiš pirsing i gdje? Pa da, monroe pierc ili septum.
  • 11: Najbolji prijatelji/ce? Koma, Blondi, Riri 😀
  • 12: Status veze? Slobodna. xd
  • 13: Najviše te privlači? Pozitivni, veseli,osjećajni i iskreni ljudi koji stoje čvrsto na zemlji.
  • 14: Najviše te odbija? Dvoličnost, laž, umišljenost…
  • 15: Najdraži film? Hmm princeza Mononoke 😀 HP, LOTR, the Host, Notebook, FWB 😛
  • 16: Voljet ću te ako…? Ne kontam ovo al možda voljet ću te ako mi kupiš kinder jaje haha
  • 17: Neko ko ti nedostaje? did i brat rahmetli.
  • 18: Najtraumatičnije iskustvo? Hmm ima ih par. Ne bih o tome.
  • 19: Najljepše iskustvo? Eh ima i toga više.. 😀
  • 20: Šta najviše mrziš kod sebe? To što sam ponekad previše tvrdoglava, ponosna.
  • 21: Šta najviše voliš kod sebe? To što sam u stanju izboriti se sa svakom situacijom u životu mirno i razumno. I to što mogu savršeno dobro kontrolisati svoje osjećaje. 😀
  • 22: Što želiš biti? Čovjek 😀 a zanimanje haha, pa, astronaut xD Psiholog, slikar.
  • 23: Odnos sa braćom/sestrama? Više nego odličan, prekrasan 🙂
  • 24: Odnos sa roditeljima? Super! 😀
  • 25: Savršen dejt? Šta ja znam hahah… Negdje gdje nema ljudi, priroda i hrana haha 😀
  • 26: Najodvratnije manire kod ljudi? Ma ne znam, disanje :p hahaha
  • 27: Opis momka/ djevojke koji/a ti se sviđa? Ajoj pa meni je najbolji, najljepši i sve najnaaj 😀 Kad bih opisivala to bi trajalo i trajalo… xD
  • 28: Opis osobe koja ti se nikako ne sviđa? Uzaludno trošenje kiseonika.
  • 29: Razlog zašto si slagao/la prijateljima nekad? Izbjegavam laži, ali i ako jesam, sigurno je bilo za njihovo dobro.
  • 30: Šta najviše mrziš u vezi posla/škole? Pa  (m)učenje.
  • 31: Kako glasi tvoja zadnja poruka na mobitelu? Ne znam, obično brišem većinu poruka. Mislim da je bila u vezi neke knjige.. Ali zadnja na mobitelu, a koju nisam obrisala, jer njegove poruke ne brišem, je; "Srce djesi?Sta radis osim sto meni nedostajes?Lo Ju" Hahah 😀
  • 32: Koje te riječi najviše uznemire/koje mrziš? Psovanje Boga.
  • 33: Koje riječi čine da se osjećaš super? Pa šta znam, kad mi dotična osoba kaže da me voli il tako šta hahah 😛
  • 34: Šta je najprivlačnije kod žena? Meni je kod nas najprivlačnija stražnjica hahah xD
  • 35: Šta je najprivlačnije kod muškaraca? Ruke, oči, kosa, brada, guza hahahha.. ali ne kod svakog, haha, uvijek postoji neko poseban. xD
  • 36: Gdje bi voljela živjeti u budućnosti? Negdje u Finskoj, Africi, Jamajci, Engleskoj…
  • 37: Neke od tvojih nesigurnosti? Ne znam iskreno 😀
  • 38: Šta si htio/la biti kao dijete? Pa astronaut XD
  • 39: Najdraži sladoled? Vanilija, lješnjak. 😀
  • 40: Da možeš biti neko drugi ko bi bio/la? Niko 😀 Ja bih bila ja.
  • 41: Gdje bi u ovom trenutku želio/la biti? Negdje sa nekim. 😀
  • 42: Zadnje što si pojeo/la? Kruška.
  • 43: Najseksi osoba koja ti trenutno pada na pamet? Pa jaa… il Elvis :p
  • 44: Neka random činjenica o bilo čemu? Pingivni ne mogu da lete haha. xD
  • 45: Da li si zaljubljen/a? Jeeesaaam
  • 46: Najdraža boja? Ljubičasta i zelena. 😀
  • 47: Neka čudna činjenica o tebi koje skoro niko ne zna? Ima ih i previše xD Volim izučavati o nadrealnim stvarima, volim guštere, volim nauku, volim limun, miris limuna, Mjesec utiče na moje spavanje xD, volim noć/mrak, volim sjediti/ ležati vani i gledati zvijezde, volim čitati, volim crtati, gledati crtane, volim Druide, meditaciju, Lucidno sanjanje me fascinira, Ezoterični simboli, Magija,  … Ma, sva sam metafizička osoba i te me stvari onako zanimaju i više nego što trebaju. 😀 Naravno, danas doći, stati sa nekim i pričati o tome, pa rekli bi da nisam normalna baš.. Ionako to misle… xD
  • 48: Najveća želja? Hmm Komina i moja- zaraditi nešto novca, kupiti onaj hipi kombi i putovati po svijetu…:D
  • 49: Da li želiš djecu u budućnosti/ koliko? Pa valjda 😀 šta znam, 1-2-3 xD
  • 50: Tvoja najdraža igrica? Banjo Kazooie uvijek bila 😀
  • 51: Poruka za kraj? Vodite ljubav a ne rat! xD

 

26.08.2013.

Sve je to tako trebalo; da volim ludo, bezumno, u svemu da preterujem.. Sve je to tako trebalo al’ nisam smeo nikako da u lepo verujem..!

Puk'o mi je film!!!
Ne mogu ALLAHA mi dragog više, noćas sam izišla sa ovima više zbog društva al tu je bio K i naravno opet me sjebe onako. Toliko me sjeba čovjek da me natjerao da se osjećam krivom za sve, da imam grižnju savjesti i sve najgore…. SREĆA, kažem sreća jer fakat jes, da smo pili! Samo sam onako eksirala onih par čaša al ni to me ni NAJMANJE nije dotaklo!!!
Tek kasnije poslije X čaša, nisam više ni brojala. I onda dođem i popijem ovdje 10l kafe neke da dođem sebi.. i glava mi puca i puna sam snage da uradim neke stvari.
Aha i vidi  tako S nisam ja ok i počne neke naše ove vesele pjesme pustati i mi onako se hajkali, svi mi, svako svoju priču samo K uzeo tamo gitaru i svoj film neki tamo…. AAAAAAAAAAAA.
Al kad je S pustio " samo ovu noć" ajjj pa ja se ubila!! I onda sjebada živa pjesme, S i ja se pravo sjebali, oboje imamo razloge, samo su kod njega i veći.. I onako šta ćemo pustimo sebi opet ove vesele pjesme, a ovih 4 tamo se gube ko ništa a K samo tako sjedi i svira.
I ništa odem do njega pričamo i tako me još više sjebe i eto…

I onda skontam koliko ja sebe mučim u pičku materinu više. I sa jednim i sa drugim i sa svim ljudima.
Brate, obećala sam noćas il neki od ovih dana i jednom i drugom reći sve što imam i kud puklo da puklo!
Ako treba nek me obojica odjebu na svaki način, ako ne nek ostanu u mom životu, ali u ulogama u kojim JA ŽELIM!
JA OVAKO VIŠE NEĆU!!! Mene je ovo sve toliko izmorilo da bih najradije otišla i ubila se Boga mi dragog!!
Pored svih problema i ovo mi se dešava. A ovo je za mene velika stvar, da ne bi sad ko pametan" rekao kako ima i gorih stvari. E pa ako to iko zna, to ja znam!! Proživjela sam pun kurac stvari što nisu ni neki ljudi decenijama stariji od mene, pa prema tome u pičku materinu svi idite, znam ja kako mi je i znam da je ovo za mene velika stvar i ja znam zašto.

I još slušam ovu sjebadu od pjesama, dozvola za ljubav, kad ljubav zakasni, samo ovu noć, kralj izgubljenih stvari, miligram i pun rac i sve to dok pišem ovaj post…A pišem ga tako dugo jer jedva tipkam normalno, tačno a i plače mi se ko ništa, ubijam se samo bezveze. -____-

Moji su kontali, ok ovaj put sam JA kontala da odem i ja sa svojima na more jednom prije škole i ono svi wtf’?sad? i ja onako DA!!! i onda su rekli da će razmisliti… AJJJJ stvarno mi to treba, ma makar dan, jer ovaj naš "stalni" apartman u  Zadru je zauzet tako da ne znaju možemo li biti koji dan više, ma meni se i ne bude više, dosta mi je dan, eventualno dva tri. Čisto da odmorim. Uh JOJ………..!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



I ako izgubim sve
onako ljudski vesto
nikada necu da propadnem
uvek cu imati nesto!!

Ref.
Ruku za casu, druga za flasu
i lazni osmeh za sve
i jednu tajnu suzu na srcu mom
ona je za tebe!!!

 

onajevolelabluz
"Neiskvarena iskustvom, poseban slučaj samoće. Ponekad izmislim sadašnjost da imam gdje da prenoćim."

Komentariši