24.06.2015.
Da još nije prestalo, da nikad neće prestati…
Bio si za mene jedna od najbitnih osoba na ovom svijetu.
Bio i ostao, bez obzira što smo donijeli tu glupu, kobnu odluku.
Tj. ja sam ju donijela, sama sam kriva..
Uvijek sam znala da ću patiti za tobom, kad god da te izgubim…
Ali ipak, dio tebe je uvijek sa mnom.
Znam ja, a znaš i ti, koliko god bili sretni sa drugim ljudima, jedan zagrljaj bi nama značio više nego 1000 sa tom osobom.
Znaš da si mi prva prava ljubav, kao i ja tebi. Znaš da sam znala biti sa drugim ljudima i ti si bio sa drugima, ali znaš da si mi bio na prvom mjestu uvijek. Svaki put kad bi me neko rastužio, ti si uvijek bio tu, davao si smisao mom životu i pomagao si mi, bez obzira što si me volio na taj romantični način. Kao i ja tebe. Moja sreća ti je bila bitnija. A meni tvoja.
A moja sreća si uvijek bio ti.
I ti to znaš.
Znaš koliko mi je krivo što nikad nismo mogli biti zajedno kako to treba, nego se skrivali iza drugih ljudi i veza, sve zbog okoline, svih tih ljudi protiv nas.
Bilo je kao cijeli svijet protiv nas samih.
I trpili smo koliko smo mogli.
I mogli smo možda izboriti se da ja nisam odlučila da te pustim, da pokušaš biti sretan bez mene, u novom životu, sa novim ljudima.
I nadam se da si sretan i da ne patiš, kao ja.
Mislim, ja sam sretna sa Njim, stvarno nikad sretnija u životu nisam bila, ali ne mogu protiv tebe. Moram pomisliti na tebe, jer Ti si uvijek i zauvijek na prvom mjestu.
Samo pomislim koliko je život dobio smisla i koliko mi niko i ništa na svijetu nije bilo bitno kad si me prvi put poljubio, kako sam se osjećala kao da mogu pokoriti svijet dok sam u tvom zagrljaju… i koliko mi je teško doći u taj grad a znam da više nemam razloga da se radujem što sam tu. Samo imam nadu da ću te barem vidjeti, ali ipak.. To bi pokvarilo obećanje zadnje koje smo dali jedno drugom… Ali, sretna sam što smo se rastali sa zagrljajem, kažu da se ljudi koji se rastanu poljubcem ili zagrljajem, nekad ponovo vrate u cjelinu koju su zajedno činili.
Volim te još, znaš ?
Budi mi sretan. <3
30.1.
in loving memory
Toliko mi je naporno i disati sad, boli me sve, bukvalno me sve skoro boli.
Svaki put kad udahnem dijelić ovog gadnog zraka, koji je od esencijalne važnosti, hoće mi srce iskočiti vani a pluća mi se lome na dijelove, a glava hoće eksplodirati. A onda izdahnem i bude mi lakše.
Zatim uzmem, zadržim dah, ne dišem dugo dugo… I pomislim;
"Gle i nije tako loše, koja je razlika ako sad prestanem disati ili nastavim? Kome je to još stalo do života ovog živog bića? Svijet je bio prije mene, bit će i poslije mene… Ljudi su mogli bez mene prije, moći će i poslije mene… Neće to biti neka velika stvar ako mene ne bude više. Vremenom ću izblijediti, možda će ostati neki mali trag u sjećanjima o meni, ako i to vjetar života ne odnese. Ljudi će se navići. A ja ću biti konačno slobodna. Možda na nekom ljepšem mjestu, gdje će svaka patnja prestati, a možda i na nekom lošem mjestu, ako sam to zaslužila, gdje ću se patiti dovijeka.. Nešto će biti. "
A onda počinjem gubiti bitku za život i ponovo sa velikom mukom udahnem nešto zraka.
Ne, nisam dobro, koliko god se trudim to biti. Ili se barem pretvarati da jesam.
Nisam dobro ni psihički ni fizički, što bi Marčelo rekao ; " Ne, nisam dobro. I srećom, nije izlečivo."
Odgovor na pitanje koje me ovo 2-3 ljudi koji me od života više vole je ; "Neću." A na drugo je; "Neka ću."
Eto izvinite što sam toliko sebična da želim o tome samo ja odlučiti, ni ne razmatrajući vaše prijedloge. Valjda ćete mi jednog dana oprostiti, ako me ikad shvatite..
Nadam se da hoćete. Tad ću biti mirna. Tamo ili ovamo.
Ah joj.
Ah jooooj.
Jebem ti ovakvu sudbinu.
Al šta ću.
Kako je zapisano, tako će i biti.
Bez obzira što smo u stanju mijenjati svoju sudbinu, neke stvari naprosto ne možemo..
Eto toliko. 🙂
09.11.2013.
Vremena su kokuzna, a ti si baksuzna…
Hellou people..:))
Eto i ja pišem konačno .Živa sam, hvala na pitanjima. Zdrava manje više (pluća) xD. Sretna vala i jesam, koliko toliko, Bogu hvala. Šta god se loše desi, kažem "Moglo je i gore." i tako…
Sa vlastitim ocem ne pričam već 2 dana, osim po potrebi. A od danas ne planiram nikako, Boga mi dragog. Ja sam njemu rekla ako uradi to nešto da neću pričati sa njim nikako, ako treba 100 godina što bi rekli, sve dok me to ne prođe, jer zna koliko je to meni značilo i ipak je danas to uradio, što znači da više ni po potrebi NE ŽELIM pričati sa njim. Mislim da to dovoljno govori koliko sam ozbiljna kad nešto odlučim.
I znate kad naiđe onaj period u životu kad se nađete u situaciji da trebate donijeti neke velike odluke, u mnogim aspektima, a ni sami ne znate dal želite ono što kažu jednu stranu ili drugu. Niste spremni, ne želite ili nešto peto. A ja uvijek odgađam u donošenju tih nekih odluka, zbog upravo gore navedenog, kad nešto odlučim ozbiljna sam u vezi toga i to tako mora da bude.
A mogu možda i pogrešnu odluku donijeti, pa se kasnije kajati. Ah.. Al jedno je sigurno, uskoro ću se morati suočiti sa svim tim, htjela ili ne. 😀
Zadnjih par dana sve što slušam jeste ex yu rock i Dino. Posebnu jednu od dvije najdraže pjesme još iz djetinjstva slušam. Ah joj… 🙂 Čini me sretnom.
Kontam ponovo idući sad ovaj petak kod Komice otići, treba mi malo da se udaljim odavde, da se opustim, ne razmišljam o svemu…
Čak i ne jedem zadnja 2 dana skoro ništa Hahha…
Maloprije sam otišla nešto malo pojela, fuj ni apetita nemam, posebno kad sam dotičnog gospodina vidjela u kuhinji. Sad će neko reći kako možeš tako prema ocu? Pa eto vidite, lako. Kod mene je ono kako zaslužiš tako ti je. Ne pravim razliku, ovo mi je otac, mati, brat, prijatelj itd, ladno me boli me briga ko mi je. 😀
I malo sam čudna zadnjih dana, nekako sam hladna hah… Mislim, to su drugi ljudi primjetili, jer sam prema svima čudna, hladna, odbojna.. Ah jebiga, desi se.
Sad se ode obući pa ode malo vani..
Eto pozdrav, do idućeg nekog pisanja. Budite mi sretni, zdravi, voljeni.. 😀
Adiooo 🙂 ;*
19.09.2013.
ma k'o da vrijeme stane kada te zagrlim, na tren zadrhtim, taj tren najdraži…
Jel vam se kad desilo da onako dok razmišljate o nečemu/nekom prođu vam onako kao neki trnci tijelom, ali ono pravo jebeno dobar, lijep osjećaj? E tako meni često.. 😀 Kao sad recimo. Baš mi se sviđa osjećaj. Kao i razlog tog osjećaja. 😀
Ok pored toga što d'n'b slušam samo, dok je škole, onih 6-7 sati po čitave časove slušam samo Edu, Jalu, Bubu, Frenkija, Kontru, Klijenta.. I onda ti pun rac više svega toga koliko se naslušaš i danas nađem stari Maidenov koncert, ajoj kad zaplakala od sreće nisam kad sam ih čula.
Znate kako, odrasteš uz jednu muziku ali u toku života zavoliš i druge neke ali ono uz šta si odrastao je posebno… Tako su mene njih troje odgojili uz rokenrol, bluz, džez, rege, metal…. šta reći koju posluku porati xD
Tako ću i ja svoje, tradicija se ne smije prekinuti! 😛
Ali to što sad d'n'b i rep ovako gotivim preko normale, to je manje bitno hahah.
Danas dođe meni stari i kaže doći će nam neki rođaci i sad neki moj rođak mojih godina tako nešto, kaže on, moraš biti fina prema njemu, izići sa njim nekad i tako.. Reko, ma oki stari nema belaja, izlazit ću ja sa njim pa će postati fin kao i ja… Ima da u par dana "napravi" sebi ovakvu glavu i počne me kopirati.. i pušiti travu isto kao i ja" i on onako " ma najbolja si" i ode.. Kad eto njega nakon 15 minuta " A čekaj, kako misliš pušiti travu ko i ti?" hahahhahahah jesam se presmijala, čak je trebalo 15ak minuta da ukapira šta sam ustvari rekla. Tako mu i treba kad me ne sluša xD
Reko " ma šalila sam se, ne pušim travu više" i on samo onako pa i treba, znaš, nije to ni dobro baš koliko i jes gotivno bla bla… prvo sam se čudila što tako reagira čak pomalo negativno na travu i to, nije da mi nije prije branio ali zna da se meni ništa baš zabraniti ne može, a zatim i to što mi stari koristi riječi tipa; gotivim, tebra, mojne.. ono holy fuck, šta je s tobom? xD
ne znam jel to do mene, il je to posljedica toga što je neki dan bacio svoje najdraže starke one, pa pati još hahaha…. eh
il šta je sa mamom, ponovo ima onu fazu kad pusti sebi koncert Nirvane i pogleda/posluša ga po X puta na dan i ne obraća pažnju na nas… Hhahahha ili što su se ona i tetka, ko kakva djeca posvađale zbog toga što je mama htjela gore ići ranije a tetka kasnije i na kraju nikako nisu ni otišle, samo se posvađale na par sati, eno ih sada pričaju na tel. kao da ništa nije bilo… xD Retardi mali xD<3
il što je brat danas čak pričao sa mnom? I ŠTO SAM JA ISPALA KRIVA, OVAKVA, ONAKVA što mi ne pričamo više i to ko prije, a on konjina i ona njegova kobila krivi?! Da izvinu. xD
Al haj pomirlii smo se i ponovo "dijelimo" aparat, evo otišao je slikati nešto.. Ja ću preko vikenda negdje otići, u prirodu ili ne, nebitno i nebitno kakvo vrijeme bude i nebitno što ću sama, treba mi da malo se onako opustim, ja uživam u tome, a baš nisam dugo otišla onako maksuz negdje nešto uslikati. 😀 Ašjooj.
I kad sam mu rekla da me Dž opet dodao, ismijao se ko lud. i još kad sam rekla da mi je čak bacio lajk kaže on, "pa da, sad on čeka da se ti javiš il da i ti njemu nešto lajkaš pa da se on tebi javi.. a jadan i ne zna da mu u ovom slučaju ne vrijedi ono ko čeka taj dočeka". Pa baš to hahahha bom će se načekati bude li išta od toga čekao. Feget hahahhahaha :S
A onda se raspitivao za "zeta" i naposljetku sam ga opet izbacila iz sobe hahah. xD
Raski me danas oprao majkemi hahha…. i onaj mali što se svaki dan obavezno zabije u mene na hodniku, pa p… pita ti materina ( što bi Amrinjo danas rekla haha) ubiću te jednom kad mi pukne film, ozbiljno. Mrš
I danas se ispostavilo da sam ipak matematički genije, hahhahah.
A moja E je postala pedofil, našla je momka mlađeg dvije godine, možda koji mjesec manje… il više xd i zaljubila se u njega hahahahhaha al problem je što je mali isti, znači jebeno IDENTIČAN mom kolegi I, u kojeg je ona zaljubljena neke dvije godine. xD
A mali je brat Kominog čoeka hahahhh…… A budala Bože 😀
I doleti J do mene i pere me pere i onda kaže "neka pustiću ja kosu sad pa ćeš i meni tako praviti, taman se hajkamo za to vrijeme i tako.." Ja samo onako *facepalm* O moj Bože xD
I danas mi je svega 5 ljudi diralo kosu. Za čudo. Inače me pita po 10 ih najmanje da pipne, pa k'o da sam sa Marsa, Aman -_- …. Iako se okrenem i jebem im sve ako je diraju bez pitanja ili im eventualno otkinem glavu, tu se nađu ovi heroji koji onako samo dolete i diraju mi kosu AAAAAAAAAAAA…. I kao što reče, najebu. 😀 Logično.
I pokisla sam danas xD Mokra onako svaaa što me ima. Zadnji put kad sam bila ovako, ma i još gore mokra, završio se tako što se moja manja upala grla pretvorila u anginu. xD I što sam onda 14 dana "hodala" sa bolnicom. A briga me, ja volim kišu haha…
Nego, sjedim danas, kucam neki tekst da pošaljem ovima, ja pogleda u ruku a ono teče krv. Ja "blehanla" onako WTF ? NIGDJE JEBENE VEZE XD nit sam se posjekla nit šta, nit sam mogla ikako… a onako krv ide… ja se pregubila sva xD Al onda sam zaboravila da mi teče krv skroz, al kao baš zaboravila bukvalno (eto jesam mozak) i nastavila pisati. I opet se tako sjetila ruke, pogledam ono sve krvavo bokte al ne teče više xD i ja samo otišla onako saprala onu krv kao da ništa nije bilo hahahhahah…..
i dosta sam se raspisala, ode malo jesti.. Danas baš nisam ni jela puno, ali ovaj put stvarno. Samo sam jutros jednom jela.. WOW. xD
Čitam one "ispovesti" hahahhahahah za krepati od smijeha 😀
Ciaooo 😀
Sinoć me S vidio kad sam izišla vani sa jaranooomi naravno skontao nešto svoje ali je rekao da neće nikom reći, ja samo rekla hvala tebi što si uvijek na mojoj strani u svemu, ali stvarno nemaš šta ni reći, ništa nije bilo, kao i što nije. Samo smo izišli vani ispušili par cigara, pričali, hajkali se i eto. Ne znam što je ikako išta pomislio. o.O
Eto i to me muči. Što me neko zna toliko i previše. Što sam dopustila to prije svega. Što i ja njega tako znam. Što znam da me može povrijediti bilo kad, bilo gdje samo jednom riječju. Što sam tako jaka a pred njim sam tako slaba. Što ga volim toliko. Što mi znači kao što niko nije nikad. Što ga želim na svaki mogući način, a tako se nikad u životu za nekog nisam osjećala. Što znam da ovo naše ne vodi ničemu, uvijek ostaje na istom. Što znam da ne mogu bez njega nikako. Što znam da ujutro kad se probudim pomislim na njega, kao i što čim legnem da spavam mislim na njega. Što me boli briga šta bi iko išta rekao kad bih mogla imati njega. Što sam toliko sebična sa njim i ne mogu podnijeti da ga dijelim sa nekim drugim, čak iako on ustvari nije moj. Što znam da se sa njim jedva kontrolišem. Što volim način na koji priča sa mnom, kako me gleda i sve ostalo. Što volim njega čitavog brate, meni je ovakav prekrasan.
I tako milion nekih razloga, mogla bih do sutra nabrajti.
Ali, samo eto, kažem, toliko sam nekako ovisna o njemu, da ne mogu zamisliti dan bez njega čini mi se. A ja takva nikad nisam bila. NIKAD.
Uvijek imam neku granicu sa ljudima, to i sad stoji, ali valjda je bio red da jednom u životu pustim nekog da me upozna onakvu kakva jesam, da zna sve što i ja sama znam, da postane veliki dio mog života.
Ali opet, lako je meni ohladiti od nekoga ako je to potrebno. Nadam se da ovdje neće biti.
Mah… -_____-
Dakle, prije neki dan sam donijela čvrstu i više nego humanu odluku- da prekinem sa K.
Zašto?
Ne volim ga brate, ne sviđa mi se nešto previše baš, ne želim ga više zavlačiti, ne mogu. U zadnje vrijeme ne osjećam gotovo ništa kad je blizu mi, jedino mislim na Njega tamo… Što je stvarno grozno.
Znate, ja njega možda eto ne varam fizički, ali emocionalno da, jer volim drugu osobu i ponašam se tako da toj osobi to jasno dam do znanja.
Tako da je ovo stvarno humana odluka, ali njemu je stalo stvarno do mene i sviđam mu se previše i znam da ću ga povrijediti sa ovim, ali nije ni svijestan koliko će to biti humano zapravo eto. Samo bih ga više povrijedila kasnije.
Ali onda, Koma i R kažu da to nije opet ni toliko pametna ideja.. Haj reko da čujem što baš, kad će ti R pa ti prekineš sa njim i šta onda? Znaš da sa Njim nećeš biti, kod vas ništa ne prelazi na djela… Prekineš sa K i nemaš ništa, izgubiš nekog ko će ti i ovako djelima pokazivati osjećanja i ko se trudi…. I ja se onako zamislim malo, reko pa i ima smisla. I onda Koma dodaje, daa a K se od početka trudi oko tebe i previše, znaš i sama i stalno ti dokazuje koliko mu je stalo i riječima i djelima… bla bla bla… Ah…
Pa ono, da… Ne znam ima li smisla onda ostaviti nekog ko se trudi oko tebe i radi sve što treba za tebe, zbog nekog koga voliš više nego išta na svijetu a ne možeš biti sa njim? Hmm.
I onda Koma nastavlja " e jedno je sigurno, jedan će otpasti iz ove priče a sad koji to je na tebi da odlučiš" PA KAKO ĆU PI**A VAM MATERINA, JA KAD ODLUČIM KONAČNO NEŠTO VI URADITE SVE DA MI NAMETNETE NEKE DRUGE IDEJE U GLAVI?? 😀